Kako slomiti vrat na Karaburmi
Oct 16, 2005 – 23:38 Аутор: [voja]
Ovaj genije je dogradio terasu, ispod koje je proširio svoj podrum i pretvorio ga u garažu. Ali, pošto garaža mora da ima i nekakav prilaz, on je uništio trotoar i u njemu napravio rupu u koju prolaznik može lepo da upadne i da polomi vrat, u čemu će mu pomoći vlažno i klizavo lišće na strmom prilazu.
A kako se tolika gomila lišća zadržala na prilaznom putu, pitaćete, ako tuda prolazi auto? E, pa ne prolazi, jer je prilaz tako strmo i oštro usečen, da ne može da ga koristi ni najviši terenski automobil, pa tako već duže od 10 godina služi samo kao spomenik ljudskoj gluposti.
A kako se tolika gomila lišća zadržala na prilaznom putu, pitaćete, ako tuda prolazi auto? E, pa ne prolazi, jer je prilaz tako strmo i oštro usečen, da ne može da ga koristi ni najviši terenski automobil, pa tako već duže od 10 godina služi samo kao spomenik ljudskoj gluposti.
Da, u tome je suština. Ljudi verovatno ne mogu da se, posle preseljenja u grad, priviknu na nova pravila - ulica i trotoar nisu više, kao što je to možda bila njihova livada ili njiva, privatni nego zajednički prostor, pa niko nema pravo da njime raspolaže kako mu se ćefne. Zbog takvih ljudi Beograd nije moderan grad, nego kasaba. Sve to je lepo opisao V. Velmar Janković još 1938. godine u knjizi “Pogled s Kalemegdana - ogled o beogradskom čoveku” i ovakav vid ponašanja prozvao "prelaznički mentalitet".
Sve dok na kraju garaze no dodje do